Utikejt
@utikejt
Followers
9K
Following
109K
Statuses
206K
„Moje tijelo, moja pravila“ za djecu od 3 do 5 godina: dvije edukativne LGBTIQ-slikovnice nizozemskih autora u hrvatskim knjižnicama i knjižarama Da & Ne: što se smije, a što ne smije i Odakle dolaze bebe slikovnice su koje je 2024. g. objavio zadarski izdavač Forum. Obje edukativne slikovnice vrsno su ilustrirane, imaju po 34 stranice, svaka je stranica vrlo bogata sadržajem, kako slikovnim tako i tekstualnim. Lijeva strana donosi pričice iz više ili manje uobičajenih i svakodnevnih životnih situacija, a na desnoj strani nalaze se objašnjenja situacija i poneko pitanje, igra ili zadatak za dijete. S obzirom na to da djeca uzrasta kojemu su namijenjene još ne znaju čitati, slikovnice su namijenjene prvenstveno roditeljima i odgojiteljima kao snažan odgojni alat. Da & Ne: što se smije, a što ne smije Slikovnica koja tematizira odnos prema vlastitom i tuđem tijelu uznemirila je javnost zbog pričice o dječačiću koji masturbira pred ocem. Interakcija oca i sinčića prošla je međutim posve nezapaženo: na očevo pitanje zašto dira „pišu“, dječačić odgovara „Jednostavno mi je ugodno“, na što permisivni otac kaže da je to u redu, ali ga upućuje da to treba raditi ne pred drugima nego samo kad je sam, kao kad kopa nos. U kontekstu vlastitog tijela, slikovnica Da & Ne uči dijete: - da se treba ponašati vođeno prvenstveno vlastitom ugodom i željenjem, i činiti ono što mu se sviđa ili što mu je zabavno: ugoda je ultimativni regulatorni princip djelovanja; - da granice ponašanja po kriteriju vlastite ugode postavlja prvenstveno tuđa neugoda (pa tako primjerice „pišu“, „pipu“ i „guzu“ ne treba dirati pred drugima zato što – ili kad, ili ako? – drugi to „ne vole gledati“, ali ih je u redu da to dijete čini nasamo – jednako kao kad kopa nos ili čačka uho – jer to tada nikome ne može smetati); - da dijete vlastito tijelo posjeduje i njime raspolaže: „tvoje je tijelo tvoje“; - da je dijete to koje donosi odluke.
Dvije pro-pedofilske dječje slikovnice, Odakle dolaze bebe? i Da & ne: što se smije, a što ne smije? (u potonjoj se djecu potiče na masturbaciju) dostupne su u 33 knjižnice iz mreže Knjižnica grada Zagreba (KGZ obuhvaća sveukupno 42 knjižnice širom Zagreba), od čega su u 7 knjižnica smještene na dječjim odjelima. Obje slikovnice posjeduje i Dječja knjižnica Marka Marulića u Držićevoj ulici. Knjižnice iz mreže KGZ-a posjeduju sveukupno: - 41 primjerak slikovnice Odakle dolaze bebe? ( - 40 primjeraka slikovnice Da & ne: što se smije, a što ne smije? (. S obzirom na to da Knjižnice grada Zagreba građu nabavljaju kupnjom, darom, zamjenom, obveznim primjerkom, otkupom Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske te otkupom Grada Zagreba (, bilo bi zanimljivo da se portal @narodhr, uz to što se već obratio zadarskom nakladniku slikovnica, obrati i KGZ-u te sazna na koji su način ove dvije slikovnice prispjele u mrežu zagrebačkih narodnih knjižnica.
9
13
104
Evo, Gordana Buljan Flander odmah u startu kaže da nije čitala slikovnice. Jedina osoba koja je pročitala slikovnice Da i ne i Odakle dolaze bebe i dalje sam samo Ja, Utikejt.
@utikejt Gdje je akademska zajednica? Zabavljena otvaranjem novog kolegija na filozofskom: Rodni studiji- Feministička teorija, Rodna povijest i Feministička metodologija.
4
1
19
@FerralMann Da. Preradit ću taj tvit i ponovo ga objaviti, ali sad imam neke druge prioritete na tviteru.
0
0
3
@FerralMann Možda već jesi:
Od Freirea preko Hararija do znanosti o sreći: reforme školskog kurikula od 1968. g. naovamo Kao što smo imali prilike vidjeti, naša edukatorska uzdanica, koja djeluje pri Europskoj komisiji u ekspertnoj skupini za dobrobit u školi (Expert Group on Wellbeing in Schools), oduševljava se mislima brazilskog edukatora Paula Freirea, začetnika tzv. kritičke pedagogije koja – najkraće rečeno – spaja kritičku teoriju s obrazovanjem, koji je svoje glavno djelo, pod naslovom Pedagogija obespravljenih, objavio u suton #ŠezdesetOsma, i koji se kasnije, poput niza drugih kritičkih un-schooling, anti-schooling i „dole-škole“ edukatora, 1990.-ih glatko prešaltao na „održivost“, spajajući obrazovanje i „održivi razvoj“ u nakaznu „ekopedagogiju“. Osim Paula Freirea, našu edukatorsku uzdanicu oduševljava i glasnogovornik trans-humanizma i navjestitelj post-humanizma, na čiji sam trans-humanistički manifest, uspješnicu Sapiens: kratka povijest čovječanstva, osvrt dala ovdje: O Ekspertnoj skupini za dobrobit u školi i njezinim ekspertima Čime se naša edukatorska uzdanica pri Europskoj komisiji nadahnuta Freireom i Hararijem bavi onda kad ne putuje svijetom – od Portugala do Bangkoka i Tajlanda, od Danske do Grčke i šire – i upicanjena snima selfije? Naravno, piše preporuke za unapređivanje obrazovnih politika. Kao što ona sama kaže, a nemamo joj – kao ekspertu iz Ekspertne skupine za dobrobit u školi – razloga ne vjerovati, top-prioriteti obrazovanja jesu, i u sljedećim će godinama i dalje biti, mentalno zdravlje u školama i well-being (dobrobit) školske djece, i na tomu će se temeljiti nove obrazovne politike, a sve se glasnije govori i o uvrštavanju sreće [!] u kurikul. Ekspertna skupina Europske komisije za dobrobit u školi posebno se bavi „under-achieverima“, a naša edukatorska uzdanica uz to posebnu pažnju poklanja „mikro-učenju“ i nada se uvođenju predmeta Sreća [!] u školu. Jao onome tko pomisli da je uvođenje sreće u školski kurikul apsurdna ili bezazlena fantazija što ih u svojim najboljim namjerama iznosi neki dokoni ili lakomisleni bel esprit. Zaboga, pa već imamo ekspertnu skupinu Europske komisije koja se bavi nečim srodnim, a to je dobrobit u školi (Expert Group Well-Being in Schools). I jao onome tko pomisli da je „dobrobit“ školske djece nešto samorazumljivo. Dobrobit jest pojam iz općeg jezika, ali je ujedno i koncept koji je zaposjela psihologija, i koja sada ima prerogativ na njegovo znanstveno definiranje i - dakako - mjerenje, i sve što s time ide (nešto slično dogodilo se i s konceptom inteligencije i IQ-om). A na što se zapravo misli kad se govori o „dobrobiti u školi“, možemo saznati npr. ovdje: Od „pedagogije obespravljenih“ do „ekopedagogije“ Paulo Freire, začetnik „pedagogije obespravljenih“ na zasadama revolucionarne #ŠezdesetOsma, 1990.-ih je - u osvit novog milenija (i na prijelazu postmoderne u transhumanizam) - utemeljio „ekopedagogiju“ tj. pedagogiju na zasadama „održivog razvoja“. Pedagozi, psiholozi, raznorazni edukatori, političari i drugi stakeholderi nastavili su provoditi reforme sustava odgoja i obrazovanja na progresivnim načelima, koje do danas traju. Zajednički nazivnik svih tih raznoraznih reformi jest zamjena starog modela učitelja novim modelom nastavnika, kako slijedi: - Stari model, model učitelja, koji predaje (govori, objašnjava, poučava) ex cathedra i koji je „pravedan i strog“, izraz je vertikale moći, što eo ipso implicira zloupotrebu moći. Kao takav, taj model postaje nepoćudan. - Ustanovljuje se novi model, model nastavnika, koji uz minimalne intervencije potiče djecu na samostalno „istraživanje“, „kritičko mišljenje“ i „kreativno i inovativno rješavanje problema“. U tom smislu svakako #preporučujem kratki članak iz 2016. g., čiji je autor Jonas Linderoth, švedski profesor psihologije obrazovanja i ekološke psihologije. U članku se pregledno i razumljivo daje kritički osvrt na pedagoške trendove iz 1990.-ih, a autor izražava stid i žaljenje zbog štete koje je nanio pedagogiji i odgoju i obrazovanju u Švedskoj te se javnosti na tome ispričava. Link nam je priskrbila upravo naša edukatorska uzdanica pri Europskoj komisiji: Od „ekopedagogije“ do „znanosti o sreći“ Vidimo dakle da danas psiholozi, edukatori, političari, kojekakvi eksperti i svi stakeholderi traže izlazno rješenje kako da svoje stare teorije i prakse i dorade sukladno novim zahtjevima novog vremena, koje od trans-humanizma ubrzano ide prema post-humanizmu, slično kao što je svojedobno vrlo elegantno bio učinio Paulo Freire. Harvard je tako uveo ljetnu školu na temu „znanosti o sreći i dobrobiti“ (Science of Happiness and Well-Being), a ulaže napore da utemelji Odsjek za sreću: I druga sveučilišta imaju kolegije iz znanosti sreći, o čemu smo mogli čitati i u Gloriji: No bez brige, sve je to ozbiljna, na dokazima temeljena znanost! A da je tomu tako, najbolje će potvrditi Nenad Jarić Dauenhauer s Indexa: Naravno, „znanost o sreći i dobrobiti“ izvedenica je psihologije. Ili, bolje rečeno, to je psihologija koja pod krinkom neuroznanosti i pod izlikom „interdisciplinarnosti“ prodire u pedagogiju, sociologiju, ekonomiju, filozofiju, umjetnost itd., kontaminira ih, sažvače i ispljune, i tom ispljuvku daje novo, generičko, opisno ime. (Kad naiđete na „znanost o...“, već po imenu znate sa čime imate posla). A otkud „znanost o sreći i dobrobiti“? Pa, psiholozi su uočili da statistike suicidalnosti i suicida, depresije, anksioznosti, distresa, raznoraznih traumatiziranosti itd. rastu, osobito kod mladih, u čemu veliku ulogu igraju smartfoni, novi mediji i društvene mreže. S tim u vezi lako ćemo se prisjetiti kako je u nas, 2020. g., u godini korone i velikih potresa, naša eminentna psihologica Nataša Jokić Begić sa suradnicima provela opsežno istraživanje u kojemu je sudionike pitala „Kako si?“, i to s ciljem „da bismo znali kako smo svi mi“: Neki od rezultata istraživanja jesu: - publikacija Kako smo svi mi?: - osnivanje i rad udruge za mentalno zdravlje „Kako si?“ (koja btw. propagira >transrodnost< i>interseksualnost<): - knjiga o psihološkoj dobrobiti pod naslovom Kako si?: „Znanost o dobrobiti i sreći“ usredotočuje se na znanja, kompetencije i vještine njegovanja osjećaja smislenosti života i cijenjenja svega onoga što život čini „vrijednim življenja“ „u svijetu koji se mijenja“. Naravno, i dobrobit i sreća, kao i kvaliteta života, mjerljivi su psiho-testovima, a testiranja provode, samorazumljivo, psiholozi. „Znanost o dobrobiti i sreći“ neće svoju primjenu ograničiti samo na školsku djecu i nastavnike. Gdje god je kakva god trauma (ili „trauma“), tu psiholozi trljaju ruke, pišu se radovi, otvaraju se udruge, a zavrti se i pokoja para. I na ovu temu naša nam je edukatorska uzdanica pri Europskoj komisiji pružila dragocjen link na članak, koji pak treba čitati polako i oprezno: Zaključno Naša edukatorska uzdanica pri Europskoj komisiji upoznala je sve meandre edukacije u zadnjih 60-ak godina, od šezdesetosmaške „pedagogije obespravljenih“, preko „ekopedagogije“ iz 1990.-ih, pa do najnovijih dostignuća interdisciplinarne „znanosti o dobrobiti i sreći“. Sukladno svojim spoznajama, obogaćenima uvidima Yuvala Noaha Hararija, ona u ekspertnoj skupini pri Europskoj komisiji harno radi na tome da dobrobit uđe u školski kurikul, i da sreća postane školski predmet, i da, uz bok prvosvećenici>transrodnosti< i>interseksualnosti< Nataši Jokić Begić, po školama djeci uvaljuje „dobrobit i sreću“. Mi njezin zanos ne dijelimo.
1
0
0
Uočite da ovdje dijete postavlja ne pitanje "who am I?" (hrv.: što sam ja?), nego pitanje "what am I?" (hrv.: tko sam ja?). Na pitanje što sam ja? uvijek je puno lakše odgovoriti, a adekvatnih odgovora može biti mnoštvo (iz mnoštva perspektiva), i oni su, kao opisni, po naravi uvijek nepotpuni. Ako odgovor na pitanje što sam ja? dolazi izvana, on može glasiti npr.: "ti si mamino i tatino dijete", "ti si Marin i Jurin prijatelj", "ti si Perin braco", "ti si bakino zlato", "ti si didova dika", "ti si učenik 7c razreda osnovne škole te-i-te", "ti si jedan od najboljih poznavatelja dinosaura", "ti si budući astronaut" itd. Jednaki odgovori dolaze i iznutra, tj. može ih dati i samo dijete. Pitanje tko sam ja? pak zahtijeva puno dublji, fundamentalni odgovor. Ono traži odgovor u vidu kategorije, kojoj je pridružena specifična razlika. To pitanje zahtijeva odgovor u obliku definicije. Najbolji odgovor izvana - premda ne nužno i uvijek zadovoljavajući za onoga tko pitanje postavlja - pritom glasi "Ti si čovjek Pero Perić", "Ti si čovjek Ana Anić". U epohi u kojoj su granice, a samim time i kategorije u temelju uzdrmane (o ovome ekstenzivno piše @vulpesvulpes9, članak: , kad iščezavaju granice država (imigracija!), pojmova (brak!) i čovjeka (srčani zalisci svinje transplantirani u čovjeka, proizvodnja embrija od genetskog materijala krave i čovjeka: , kad se spol i ime mijenjaju na zahtjev, po volji i nahođenju, i kad se zahtijeva da odgovor na pitanje "tko sam ja?" dođe ne više primarno izvana nego izvorno iznutra, usađivati u dijete pitanje tko sam ja? beskrajno je opasno i podmuklo.
Child: What am I? Picture-book: You are your consciousness. This skin sack—brimming with cartilage, feces, mucus and ganglia—that you call your body is not what you really are. It's something that belongs to you—and you alone. It's entirely at your disposal. Do with it as you please!
1
3
16
@PaulERondeau @charliekirk11 Charlize Theron not only transgendered her adoptive son Jackson (left in the photo) but also dresses both of her adoptive children as if they were homeless or g_psi_s.
0
0
0
Još nisam naišla na povratnika iz Modre rijeke a da, u najboljim slučajevima, ne nalikuje narkomanima na rehabilitaciji u komuni. LGBTIQ je gori od droge. A slovo T je gore od heroina.
Said it before, gonna say it again: Anyone who thinks that liberalism can simply abandon its highly unpopular positions on transgender issues is mistaken about what is essence and what is accident in the liberal faith.
5
4
45
RT @qazwsx89083: @utikejt The anatomy of a snail is a bad analogy for gnosticism anyway. The shell is literally a part of the snail.
0
2
0
Child: What am I? Picture-book: You are your consciousness. This skin sack—brimming with cartilage, feces, mucus and ganglia—that you call your body is not what you really are. It's something that belongs to you—and you alone. It's entirely at your disposal. Do with it as you please!
This book “Genderqueer” may very well be available at your child’s school. Notice how they give kids an entire thought spiral to introduce them to gender confusion.
2
0
19
Dok se odmaramo od dviju nizozemskih LGBTIQ-slikovnica u našim knjižnicama i knjižarama, prelistajmo knjižicu u obliku stripa, za djecu i adolescente starosti između 12 i 18 godina, koja se već nekoliko godina nalazi na vrhu ljestvice najosporavanijih naslova u Americi:
🚨”GENDERQUEER” by Maia Kobabe is an innocent looking comic written for teens, offered in school libraries. It is *sexually explicit* & blatant trans propoganda 🏳️⚧️ Parents, I bought this book so you don’t have to. As a former indoctrinated “trans kid” here are my thoughts🧵⬇️
10
5
50
Koga zanima:
Da, to je bio moj effort post pod naslovom Od Freirea preko Hararija do znanosti o sreći: reforme školskog kurikula od 1968. g. naovamo. Taj tvit od 4,7 kartice teksta i prikupio je 73 fejva i 17 bookmarka. Oni koji su ga bookmarkali, mogu ga i dalje vidjeti u bookmarksima.
2
1
21
RT @UliceHeroj: @Apokalipsa_HR @SilvarLuhn @utikejt @BladeGunner6 @ZagrebackiZaph Dobro, a zašto si ti osobno za pedofiliju?
0
1
0
RT @BrankoMali: @utikejt Ticking all boxes. A reakcija na Twitteru pokazuje za ubuduće kako će ljudi reagirati na normalizaciju. Puno nas j…
0
1
0
RT @MarquisKartaga: Lijevi i desni kozojebi znaju samo da moraju biti za ili protiv nečeg, bez da razumiju zašto. Jedino utikejt razumije…
0
3
0
