Srce veliko kao brdo uz Geni Kameni. Marko Perković Thompsonu nije potrebna dodjela Porina da bi dokazao svoju glazbenu, duhovnu, intelektualnu i domoljubnu kvalitetu. U ovom videu, snimljenom na glavnom trgu Hrvatske tijekom dočeka hrvatske rukometne reprezentacije, imate priliku doživjeti emociju koja ujedinjuje cijeli narod zdravog razuma. Na sve duhovno oboljele jugofašiste ova snimka djeluje poput svete vode na demone. Što me najviše raduje u ovom videu je činjenica da je značajan veliki dio ljudi na snimca vrlo mlada populacija što znači da za Hrvatsku ima nade. #hrvatskareprezentacija #hrvatska #thompson #markoperkovic #hrvatskarukometnareprezentacija

Gledamo ovih dana kako se hrvatski narod veseli uz domoljubne glazbenike i svoje reprezentativce, koji mu kroz svoju borbu i odanost barjaku vraćaju osjećaj ponosa i zajedništva te nadu u bolju domovinu, koja može i zaslužuje više. Ne zaboravimo, ono što danas čine hrvatski sportaši u miru, nekada je činio hrvatski ratnik u vremenima srpske, jugoslavenske, ali i radikalno islamske agresije. Hvala vam na tome!

Migrant s nožem u Lyonu ubio čovjeka 🟥 U nedjelju je Francuz slučajno, u prolazu, naletio na migranta u metrou Guillotière u Lyonu. 👉 Migrant arapskog fenotipa podlo se okrenuo i zadao mu ubod nožem u vrat s leđa. Dali će se tako nešto dogoditi u Hrvatskoj? Već se dogodilo - vijest iz travnja 2023: PAKISTANSKI državljanin Muhammad S. (27) je na Županijskom sudu u Velikoj Gorici nepravomoćno osuđen na 12 godina zatvora. Riječ je o čovjeku koji je prije godinu dana i sedam mjeseci ubio 52-godišnjeg Sinišu V. u tramvaju broj 6 u Novom Zagrebu. Reemigracija – odmah i sada!

Normalizacija pedofilije i osakačenja spola: Kako progresivne ideologije ugrožavaju djecu kroz "toleranciju" i "prava manjina". Prije šest godina objavio sam ovaj video TED-X panela na Telegram kanalu, koji je tada mnogima djelovao kao teorija zavjere. U njemu se na perfidan način pokušalo normalizirati pedofiliju, predstavljajući je kao nešto što bi društvo trebalo prihvatiti. Danas taj scenarij više nije fikcija – već realnost koja se polako, ali sigurno, provlači kroz razne "progresivne" woke kanale i dječje vrtiće putem edukacije prerane seksualizacije. Šokantne i ublažujuće izjave poput: "Nitko ne bira biti pedofil!" i "Pedofilija je nepromjenjiva seksualna orijentacija" više ne dolaze iz anonimnih mračnih kutaka interneta. Sada dolaze iz usta samozvanih, dobro financiranih lijevih stranaka i aktivista, koji se skrivaju iza pojmova "tolerancije" i "prava manjina", poput dobro financirane udruge kao što je DOMINO ili ekostalinističke stranke NEmožemo kao možete vidjeti u videu. No, tko ima pravo odlučivati da je nešto što je društvo oduvijek prepoznavalo kao zlo – odjednom "nepromjenjivo" i, samim time, "prihvatljivo"? Ono što posebno zapanjuje jest kontradikcija u argumentima ove takozvane progresivne, bolesne ideologije perverznjaka. Naime, spol s kojim se rađamo – nešto biološki neosporno – prema njima se može mijenjati putem osakaćenja. Podmuklo zlo u akciji – djeci se bez znanja roditelja daju hormonski blokatori u predpubertetskom stanju kako bi se "prilagodili" spolu koji navodno osjećaju, a koji im je često marketinški nametnut. No, kada je riječ o pedofiliji, tvrdnje o "nepromjenjivosti" i "prihvaćanju" postaju temelj njihovih mantea i argumenata. Kako se takva zla logika može opravdati? Zašto pedofile ne liječe lijekovima ili kirurškim zahvatima, kao što predlažu za promjenu spola? Parade, edukacije u vrtićima, izjednačavanje svih "orijentacija" pod krinkom borbe za ljudska prava – sve se češće čini kao dimna zavjesa. Što se zapravo krije iza tih socijalističkih inicijativa? Je li cilj zaista inkluzivno društvo, ili se radi o opasnom pokušaju normalizacije najgnjusnijih zločina nad djecom, koja su u razvoju i time najranjivija? Prava manjina i borba protiv diskriminacije ne smiju biti trojanski konj za legalizaciju perverzija. Ovo nije pitanje tolerancije; ovo je pitanje granica koje kao društvo moramo povući – pod hitno. Ako ne obratimo pažnju na to što se sve traži u ime "progresivnih vrijednosti", mogli bismo se suočiti s društvom u kojem se najranjiviji – naša djeca – ostavljaju na milost i nemilost onih koji danas traže legalizaciju svojih skrivenih "sklonosti". Vrijeme je da postavimo pitanje: gdje povlačimo crtu onima kojima je institucija obitelj najveći neprijatelj, a time i vjera, koja je štit i putokaz jedne obiteljske zajednice kako ju je Bog stvorio? #GLOZI #NEmožemo #WEF #Marakeškisporazum #emancipacija #rockefeller #zamjenastanovništva #Faktograf #soros #SZO #LGBTQ #agenda2030 #jugonostalgičar #yugozomboidi #dnovinari #socijalizam #ekostalinisti #agenda #Davos

"Emancipacija žena kao zamka za obitelj, civilizaciju i čovječanstvo: Kako smo upali u zamku Rockefeller Instituta koja razara obitelj, društvo i zdrav razum." Aaron Russo, čovjek čije riječi režu dublje od noža, stradao je u prometnoj nesreći nakon što je dao intervju koji bi mogao promijeniti način na koji gledamo svijet. Ili barem bi trebao – da smo spremni otvoriti oči. U tom razgovoru, koji sam osobno gledao prije više od 12 godina, iznio je tvrdnje koje bi trebale prodrmati temelje društva, ali izgleda da smo previše zauzeti skrolanjem, woke ideologijom i biciklističkim stazama na društvenim mrežama, kao i "emancipiranim" bitkama za trivijalnosti i lažnu ravnopravnost. Russo je, između ostalog, razotkrio tko je izmislio, financirao i placirao ideju emancipacije – Rockefeller Institut. Spoiler: nije riječ o pokretu za oslobođenje žena, već o proračunatoj manipulaciji koja je uspjela odvojiti majku od djeteta. Cilj? Pretvoriti djecu u oružje protiv vlastitih roditelja i uništiti instituciju obitelj iz nutra. Da, dobro ste čuli – sav taj mukotrpni rad na "oslobađanju" žena iz "kanđa" muškog spola bio je samo šareni omot za najpodliji oblik društvenog inženjeringa. I što smo dobili? Generaciju žena koje su, ganjajući iluziju slobode i karijere, pristale na ulogu robova poreznog sustava koji kontroliraju upravo ljudi poput Rockefellera. Sjele su za uredske stolice, ostavile djecu u rukama woke institucija, i sve to u ime "osnaživanja" i emancipacije. A gdje su završile? U neprirodnom stanju koje ih razdire iznutra, odvojene od svoje djece. Psiholozi i farmaceutska industrija, naravno, zadovoljno trljaju ruke – tržište terapije cvjeta i raste, jer su žene danas daleko češće kod psihologa, dok mi i dalje glumimo da je sve u redu. Ironija je gotovo prebolna da bismo je ignorirali. Žene, koje su se stoljećima borile za prava, sada su dobrovoljni taoci poreznog sustava. I sve to uz osmijeh na licu, jer vjeruju da su napokon "ravnopravne". Ravnopravno sada plaćaju porez, dok woke-sektaši, ljevičari i jugofašisti odgajaju njihovu djecu u vrtićima i na fakultetima. Ravnopravne su sada s kim? S muškarcima koji također robuju drugoj strani istog poreznog i ideološkog sustava? Čestitam – zaista impresivan uspjeh feminizma. Dakle, dok čitate ovo, zapitajte se: je li to emancipacija ili sofisticirana prijevara? I dok ste već ovdje, potražite cijeli intervju s Aaronom Russom na internetu, koji traje sat vremena. Ali budite oprezni – nakon njega možda više nećete moći živjeti u slatkoj iluziji u kojoj ste do sada tako udobno plivali. U tom intervjuu Russo također govori kako je krajnji cilj oligarhije oko Rockefellera da svakog pojedinca čipiraju, kako bi uspostavili potpunu kontrolu nad nama. #GLOZI #NEmožemo #WEF #Marakeškisporazum #emancipacija #rockefeller #zamjenastanovništva #Faktograf #soros #SZO #EU #agenda2030 #jugonostalgičar #yugozomboidi #CoudenhoveKalergi, #migranti #dnovinari #socijalizam #ekostalinisti #agenda #Davos #depopulacija

"Dobrodošli u Europu, Marakeški sporazum na djelu: Utopiju multikulturalnog islamskog masakra. Nova godina, nova doza kaosa: Tolerancija u plamenu, Europa na koljenima". Ah, Nova godina – vrijeme za vatromet, radost, i, ako je vjerovati najnovijim prizorima iz europskih metropola, vježbe "novogodišnjeg raketiranja" koje organizira islamska mladež. Ne, nije riječ o specijalnim efektima za neki niskobudžetni akcijski film, već o poznatim scenama kaosa u gradovima koji su postali savršeni poligoni za sociopolitički eksperiment zvani "Marakeški sporazum". Jer, naravno, što bi moglo poći po zlu kad naivni globalni socijalisti otvore vrata migracijama širokim kao autoput? Trojanski konj ove epohe, kojeg smo s oduševljenjem uveli u svoje dvorište, sada nam vraća uslugu – već svima poznato raketiranje državnih institucija, infrastrukture ili vozila hitne pomoć s protupožarnim bocama. Jer što bi drugačije simboliziralo početak godine u "novoj, global socijalističkoj naprednoj Europi" nego ovo kulturno zlo? No, to je samo prvi čin ove tragične predstave koju gledate u videu. Drugi dio videa i sljedeći korak dolazi s još većom dozom barbarizma – brutalnim premlaćivanjem i silovanjem na sred ulice. Zanimljivo kako ta "multišarena kultura obogaćivanja" gotovo uvijek počinje sa ženama, jer, znate, žene su slabije a feminizam je utopija. Što je bolje od napada na najranjivije kako bi se demonstrirala moć i dominacija nekog primitivnog islamskog kalifata, koji u posljednjih nekoliko desetljeća nije uspio ni malo ugroziti svog glavnog neprijatelja, Izrael, iako je Izrael, prema broju stanovnika, znatno manji. Ali ne zavaravajmo se – ovi mladi islamisti s burze nerada nisu "izolirani slučajevi", kako to rado tvrde politički korektni mainstream mediji, aktivisti i plaćeni dnovinari raznih nevladinih udruga. Ovo nije par "zalutalih islamsko-radikalnih pojedinaca" koji "ne predstavljaju sve". Ovo je ukorijenjeni, obiteljski i kulturno usađeni problem, koji raste poput korova među nama u vrtu Europe. Dok mi revno sadimo cvijeće tolerancije, korov preuzima i guši svaku etničku biljku – do kada? Dali će doći do Eskalacije? Naravno. Dok europski građani stoje kao hipnotizirani i mole se političkoj korektnosti, ova spirala nasilja nastavit će se. Jer tko bi se, u ovom socijalističkom postmodernom multikulti raju apsurda, usudio energično usprotiviti? Tko bi riskirao negativnu etiketu NAZI, kada je biti GLOZI trend i medijski fenci. Dakle, sretna vam Nova godina, dragi Europljani! Neka vas ova godina donese još više političke slijepoće, moralne impotencije i apsolutne nesposobnosti da zaštitite vlastite gradove, institucije, žene, djecu i svoju kulturu u ime jednakosti. Multikulturalna utopija je tu – i gori. Doslovno. Sve to nije tako loše kako izgleda, jer proces katarze bliżi se. #GLOZI #NEmožemo #WEF #Marakeškisporazum #zamjenastanovništva #Faktograf #soros #SZO #EU #agenda2030 #jugonostalgičar #yugozomboidi #CoudenhoveKalergi, #migranti #dnovinari #socijalizam #ekostalinisti #agenda #Davos #depopulacija

"Abortus, turbo-rak i „pravo na smrt“: Jesmo li već odavno u eri planske depopulacije? „Beskorisni žderači“ postaju novi standard za opis ljudskog karaktera." Harari, Attali i Schwab otkrivaju ili najavljuju distopijsku budućnost u kojoj empatija odlazi u reciklažu, a eutanazija i planska depopulacija postaje ekonomičan alat u društvu nove Svjetske Sovjetske Republike. Zamislite svijet u kojem vas netko proglasi „beskorisnim“. Ne zato što ste nesposobni voljeti, stvarati, dijeliti iskustva ili jednostavno uživati u životu – već zato što ne doprinosite njihovoj "produktivnosti" poput stroja. Takvu viziju depopulizacije čovječanstva, Jacques Attali, ekonomist i savjetnik bivšeg francuskog predsjednika Mitterranda, vizionizirao je još davne 1981. u knjizi "L'Avenir de la Vie". U razgovoru s novinarom Michelom Salomonom, Attali je hladno „opisao“ moguću budućnost u kojoj će "ONI" odlučiti što učiniti sa starima ali i „beskorisnima“. Njegovo rješenje? Pa, ne baš pjesničko: normalizacija eutanazije ali i planiranu depopulizaciju kroz razne trikove i scenarije – jer, hej, nije li smanjenje troškova u jednom centraliziranom sustavu uvijek na prvom mjestu? Ali priča ne završava s Attalijem. Vizije ove vrste, naizgled distopijske, danas zvuče gotovo proročanski. Yuval Noah Harari, gurajući ideološki vlak Klausa Schwaba, otišao je prije godinu dana korak dalje. Ne samo stariji – već svi koji nisu potrebni nakon „velikog reseta“ i dominacije umjetne inteligencije i prateću robotizaciju trebali bi se, prema njegovom „toplom“ opisu, svrstati u kategoriju „beskorisnih žderača“. Oh, kako filantrohumanistički! Zaboravite na empatiju i solidarnost – roboti ionako mogu odraditi sve - bez pitanja. Možda biste pomislili da je sve to tek spekulacija, ali pogledajte oko sebe. Eutanazija više nije tabu – ona postaje tema mainstream diskursa. S medijskim titulama poput „prava na dostojanstvenu smrt“, ideja dobiva simpatičnu ambalažu. Abortus? Normaliziran do granica apsurda. Nuspojave cjepiva, od turbo-raka do iznenadnih srčanih udara nakon plandemije? Diskretno ignorirane ili proglašene „teorijama zavjere“. Sve to dok statistike jasno pokazuju pad broja europske novorođenčadi, ne samo zbog abortusa, a kulturni i demografski identitet europskih naroda dodatno i nepovratno blijedi. U isto vrijeme, netko nam zabija posljednji čavao u lijes, jer je u naše ime potpisao Marakeški sporazum, koji stvara jednu mlohavu masu kojom se lako manipulira. Je li ovo samo „slučajnost“? Ili možda dugoročni plan koji se pomno i strateški provodi? Naravno, uvijek se nađu oni koji će nas uvjeravati da su ovakve teorije „paranoične“ i „neutemeljene“. No, činjenice su tvrdoglave. Demografski pad, promocija depopulacijskih ideja i manipulativna retorika „učinkovitosti“ više se ne mogu ignorirati. Ako je ovo sve rezultat vizije jedne elite – tada bi svi koji preostanemo trebali jasno vidjeti što nas čeka u jednom šarenom društvu bez identiteta: svijet bez starijih, bez „nepotrebnih“, bez ikoga tko ne podliježe diktatima produktivnosti i kontrole. A ako je pak slučajnost? Pa, tada je to vjerojatno najhladnija i najnehumanija slučajnost u povijesti čovječanstva. U svakom slučaju, dok promatramo ovu „budućnost života“, jedno je sigurno: neki su davno prestali vjerovati u svetost života. #GLOZI #NEmožemo #WEF #Marakeškisporazum #zamjenastanovništva #Faktograf #soros #SZO #EU #agenda2030 #jugonostalgičar #yugozomboidi #CoudenhoveKalergi, #migranti #dnovinari #socijalizam #ekostalinisti #agenda #Davos #depopulacija

"Abortus, turbo-rak i „pravo na smrt“: Jesmo li već odavno u eri planske depopulacije? „Beskorisni žderači“ postaju novi standard za opis ljudskog karaktera." Harari, Attali i Schwab otkrivaju ili najavljuju distopijsku budućnost u kojoj empatija odlazi u reciklažu, a eutanazija i planska depopulacija postaje ekonomičan alat u društvu nove Svjetske Sovjetske Republike. Zamislite svijet u kojem vas netko proglasi „beskorisnim“. Ne zato što ste nesposobni voljeti, stvarati, dijeliti iskustva ili jednostavno uživati u životu – već zato što ne doprinosite njihovoj "produktivnosti" poput stroja. Takvu viziju depopulizacije čovječanstva, Jacques Attali, ekonomist i savjetnik bivšeg francuskog predsjednika Mitterranda, vizionizirao je još davne 1981. u knjizi "L'Avenir de la Vie". U razgovoru s novinarom Michelom Salomonom, Attali je hladno „opisao“ moguću budućnost u kojoj će "ONI" odlučiti što učiniti sa starima ali i „beskorisnima“. Njegovo rješenje? Pa, ne baš pjesničko: normalizacija eutanazije ali i planiranu depopulizaciju kroz razne trikove i scenarije – jer, hej, nije li smanjenje troškova u jednom centraliziranom sustavu uvijek na prvom mjestu? Ali priča ne završava s Attalijem. Vizije ove vrste, naizgled distopijske, danas zvuče gotovo proročanski. Yuval Noah Harari, gurajući ideološki vlak Klausa Schwaba, otišao je prije godinu dana korak dalje. Ne samo stariji – već svi koji nisu potrebni nakon „velikog reseta“ i dominacije umjetne inteligencije i prateću robotizaciju trebali bi se, prema njegovom „toplom“ opisu, svrstati u kategoriju „beskorisnih žderača“. Oh, kako filantrohumanistički! Zaboravite na empatiju i solidarnost – roboti ionako mogu odraditi sve - bez pitanja. Možda biste pomislili da je sve to tek spekulacija, ali pogledajte oko sebe. Eutanazija više nije tabu – ona postaje tema mainstream diskursa. S medijskim titulama poput „prava na dostojanstvenu smrt“, ideja dobiva simpatičnu ambalažu. Abortus? Normaliziran do granica apsurda. Nuspojave cjepiva, od turbo-raka do iznenadnih srčanih udara nakon plandemije? Diskretno ignorirane ili proglašene „teorijama zavjere“. Sve to dok statistike jasno pokazuju pad broja europske novorođenčadi, ne samo zbog abortusa, a kulturni i demografski identitet europskih naroda dodatno i nepovratno blijedi. U isto vrijeme, netko nam zabija posljednji čavao u lijes, jer je u naše ime potpisao Marakeški sporazum, koji stvara jednu mlohavu masu kojom se lako manipulira. Je li ovo samo „slučajnost“? Ili možda dugoročni plan koji se pomno i strateški provodi? Naravno, uvijek se nađu oni koji će nas uvjeravati da su ovakve teorije „paranoične“ i „neutemeljene“. No, činjenice su tvrdoglave. Demografski pad, promocija depopulacijskih ideja i manipulativna retorika „učinkovitosti“ više se ne mogu ignorirati. Ako je ovo sve rezultat vizije jedne elite – tada bi svi koji preostanemo trebali jasno vidjeti što nas čeka u jednom šarenom društvu bez identiteta: svijet bez starijih, bez „nepotrebnih“, bez ikoga tko ne podliježe diktatima produktivnosti i kontrole. A ako je pak slučajnost? Pa, tada je to vjerojatno najhladnija i najnehumanija slučajnost u povijesti čovječanstva. U svakom slučaju, dok promatramo ovu „budućnost života“, jedno je sigurno: neki su davno prestali vjerovati u svetost života. #GLOZI #NEmožemo #WEF #Marakeškisporazum #zamjenastanovništva #Faktograf #soros #SZO #EU #agenda2030 #jugonostalgičar #yugozomboidi #CoudenhoveKalergi, #migranti #dnovinari #socijalizam #ekostalinisti #agenda #Davos #depopulacija