Туђинске птице, челичне немиле,
над планином су нашом летјеле.
Смрачи се, рођена горо,
и на све наше путе,
пошаљи синове своје,
пошаљи вукове љуте,
освети моје ноге израњене,
и јутра гладна расплакана
и руке модре и смрзнуте.
Загрми, тата, из великог топа
помлати туђе гадове 1/2