Kada se neko u porodici razboli, onda boluje i cela porodica zajedno sa tom osobom, i niko nije zaista srećan, osmeh je samo prikrivanje tuge. Svima želim dobro zdravlje, a za ostalo se lako snadjite. ❤️
Neko je jednom rekao da ako te je Bog sklonio od stola za kojim si sedeo, to je samo zato što te je spasio otrova koji su želeli da ti posluže.
Mala rečenica, a apsolutno sve rečeno.
Negde sam pročitala kako je najtužnije kada ti umre neko blizak kada si mlad, pa ti onda ostane u duši i srcu i moraš da ga pamtiš duže nego što si ga poznavao i sad sam se definitivno malo raspala.
I dalje pamtim mudre reči moje majke "što dalje idi od osoba od kojih ti proradi želudac, jer osećaj u stomaku daje nepogrešiv signal" i skroz je bila u pravu.
Ova godina definitivno me je naučila da nikada, ali nikada ništa ne čuvam za posebne prilike, to što dišeš i što si zdrav je posebna prilika, možda je kliše, ali je tako.
Ljudi su počeli odavno da se oduševljavaju kada nalete na nekog normalnog, ako si ljubazan, fin, kulturan kao da si sa druge planete došao i to je mnogo tužno.
Prestala sam da se družim sa ljudima za koje mi je potrebna psihička priprema kao jedan od uslova za komunikaciju i mogu samo da kažem na tu temu da je osećaj neopisiv.
Kratka horor priča :
-Postoje ljudi koji i dalje veruju da neko nije video poruku par sati, a on video odavno, samo ne želi da ti odgovori i to je jedina istina.
Čvrsto mislim da ljudi kada se jednom Iskreno zavole, da nikada, ali i posle dvadeset godina da se sretnu, ako nisu zajedno naravno, stvarno ne mogu da prestanu da da se vole i ako je to moja Iluzija pustite me da u njoj zauvek živim.
Sabirala neke račune jutros i velika verovatnoća da nećemo na more ove godine, pa mi prodje kroz misli kako je mama umrla i more nikad nije ni videla, pa sam onda plakala jer sam nezahvalno govedo i zašto majke ne žive ZAUVEK 💔
Ljudi ti se ne javljaju jer:
-Neće.
-Ne žele.
-Ne mogu.
-Nisi im prioritet.
Mnogo "ne" u odgovorima, a ti i dalje izmišljaš razloge, hitno se saberi osobo.
Molim da udje u zapisnik kao pravilo broj jedan da muškarac koji se trudi oko žene nije papučar, već odrastao i zreo i ne stidi se svojih emocija, hitno je.
Negde sam pročitala da se mutna voda najbolje razbistri ako je malo ostaviš na miru i ovog se treba setiti svaki put kada imaš neku dilemu ili te nešto muči.
Možete da pričate šta hoćete ali muškarac koji ženi posvećuje pažnju i bez povoda kupuje cveće ili bilo koju sitnicu kao mali znak pažnje su tako frajeri na kub.
Šta ja znam, ali po nekom mom skromnom mišljenju, pizda si kada odjednom nestaneš, udaljiš se, bez da drugoj strani objasniš zašto i zbog čega, nego je samo tako ostaviš u sopstvenim mislima, jer zašto bi ispao čovek kad je ovako lakše, pa dabome.
Neka sam ja zatucana i staromodna, ali nikada neću prestati da verujem da prave ljubavi i zdravi brakovi još ubek postoje i ljudi kojima je porodica na prvom mestu. Tačka.
U životu samo treba ići kod onih ljudi koji te jedva čekaju i kod kojih se u vazduhu oseća toplina i da si jednostavno dobrodošao, sve ostalo teraj u tri lepe i to je to otprilike.
Samopouzdanje nije kada udješ u neku prostoriju, digneš glavu i misliš da si bolji od svih, samopouzdanje je kada udješ i nemaš apsolutno nikakavu potrebu da se meriš i porediš ni sa kim.
Ali kada vidim da dobri ljudi nemaju dovoljno samopouzdanja i ljubavi prema sebi zbog nekih idiota koji su ih psihicki uništili i tako iz dana u dan venu, a ovi žive sasvim normalno, ali karma čeka tamo negde da naplati, samo polako.
Stvarno postoje ljudi koji su ubeđeni da ako ne kukaš i ne vrištiš o svojim problemima, već se ponašaš normalno, da u stvari nemaš nikakvih problema, e svašta s' vama.
Nisam neki psiholog, nisam ni terapeut, ali čim se ti nerviraš, kukaš, plačeš za nekim, juriš i moliš za gram pažnje, to ne može da bude ljubav tvog života i tačka.
Još uvek nisam srela ženu koja je propala fizički i psihički posle nekog raskida ili razvoda, možda traje neko vreme, pa se vrati jača i lepša nego ikada, a one koje su ostale u toksičnom vezama i brakovima, jesam i to je tužno.
Muško - ženska prijateljstva mogu biti najlepša stvar na svetu, sve do onog momenta kada drug nadje devojku pa kasnije, vremenom ne sme ni "ćao" da ti kaže, pa dabome.
Kada bi samo jedan delić znali koliko je težak i bolan proces izbacivanja osobe iz života za koju si bio sto posto siguran da će ta osoba biti do kraja i uvek tu, ne bi okolo pričali gluposti o tome,vec se nadajte da vas to nikad u životu ne zadesi.
Odlučiš da prekineš svaki kontakt sa nekom osobom, ne zato što želiš, već zato jer je to jedino ispravno i onda ti na neki način bude lakše, ali tuga koja ostane da sedi u tebi i ne znaš kako da je izbaciš, pakao uživo.
Jednog dana poziv koji dugo čekaš postane propušten poziv, iz prostog razloga jer ne želiš da se javiš, prošlo je.
Vreme i čekanje uvek odradi svoj deo posla i to je tako.
Jedna od najvažnijih lekcija koju čovek u životu nauči je da ne trči ni za kim. Ni za prijateljima, ni za simpatijama, bukvalno, ni za kim.
Ko ode, nije ti ni trebao u životu.
Ne znam da li ste primetili kada skinete ružičaste naočare kako čovek postane dosadan, nebitan i kod njega vam sve smeta i samo shvatiš da si mu ti dodavao boje, a to samo znači, ne voliš ga više i to je sve.
Odgovorno tvrdim da nikakvi kriterijumi, standardi, tipovi ne postoje, sretnete se i jednostavno nešto klikne u vama, prepoznate se na neki način i to je to, uzalud komplikovanje.