@minjica80
Zašto? Imam decu, nikad nam niko nije rekao da ih ne vodimo, ali nam nije padalo na pamet da ih vodimo jer deci uopšte nije mesto tamo - preglasna muzika, desetine ljudi, predugo traje, smorim se ja, a da neće dete
Неки мали прича с мамом па каже:
- Ја сам урадио како сам мислио да треба. Морам некад да добијем и неку другу оцену осим петице.
Дакле, објаснио ко кућа💞
Pa ne znam stvarno kako je meni zapalo ovo čudo od 6 godina
- Još nisi obukao pidžamu!!! Stvarno me ljutiš!!!
A on me grli i govori tiho:
- Smiri se. Sve će biti u redu.
Stariji skuplja potpise za peticiju da se dozvole igrice i radnim danima. Zove babe, dede, ujake. Kaže računa se i telefonski glas.
Mladji skandira I-gri-ce!!!
Jebemtiživot pa ja sam rodila sebi pokret gradjana
🤦🏻♀️😂😂😂
Ulazim u učionicu a oni se ,,sakrili” ispod stolova...
E taj zajednički zagrljaj njih 26-oro je najvredniji, važniji od gomile sitnica koje su kupili, pravili, od srca poklonili.
I znak je da nisam toliko loša kao što mislim...
Bio je petak, 15.5. Taman svi sa posla. U 15 do 5 nas je prozvala. Potpišite ovde, kumovi ovde. Fotograf car. Posle smo otišli na kafu. Jednostavnije nije moglo. 💗
Сад сам видела неки твит о младости и годинама и сетила се кад ме ученица питала пре неки дан колико имам година, и ја сва поносна кажем - 42, а она мени: - Извините, али, да нисте мало СТАРИ да будете учитељица?
Slatka je ova devojčica koju svi retvituju. Samo je mnogo tužno ono što govori. Još kad takve slične reči slušate u rl shvatite da je nekome razočarani roditelj već uništio veru u život i ljude
2. sat vanrednog stanja:
pojeli ceo hleb, 200g polija,100g nekog margarina, pola tegle ajvara, dva pudinga, po pola litra đusa i mleka, 50% MB za mart, 2 tablete za pranje veša, ode pola destilovane za peglu
Pratim stanje u magacinu 🧻
Danas nisam mogla da se setim šifre za telefon a nije mogao da se otključa na otisak. Takvu paniku sam imala samo kad mi je stariji ispao iz kolica. I to na glavu.
Malo kasnim ali vidim neki bivši se spominju...
Pravilo br.1: Jedan se otegô, drugi se protegô.
Pravilo br.2: I od najboljeg ima bolji.
Važi za oba pola nego me mrzi da pišem 😉
Zanimljiva mi je ta percepcija, hm, TUĐEG tela. Mršavost, debljina, nizak rast, visok rast. U kom trenutku to postaje naša/vaša briga? Da li je to stvarna briga za tuđe zdravlje ili potreba da nekog ponizimo/povredimo i izdignemo sebe?